Pet prepreka

Godine 1967. ugledni danski dokumentarist, antropolog, prozaik i pjesnik Jørgen Leth snimio je kratki crno-bijeli 12-minutni film Savršeno ljudsko biće, satirički intonirano ostvarenje koncipirano kao svojevrsno bihevioralno pseudoistraživanje. Taj film, koji ipak nije Lethovo najpoznatije djelo, jer ta titula pripada također kratkometražnom doksu 66 scena iz Amerike iz 1982. godine, u kojem je glasovita sekvenca s Andyjem Warholom koji jede hamburger, Lars von Trier drži ne samo sjajnim ostvarenjem, nego i najsavršenijim filmom ikad realiziranim. To ga je ponukalo da Jørgenu Lethu, autoru više od 40 filmova i svom nekovrsnom mentoru koji je i sam u radu primjenjivao vrlo stroga pravila nalik onima kasnije Dogme 95, predloži da zajednički snime prepravak tog djela, u kojem bi se na inovativan i zanimljiv način pozabavili samim procesom stvaranja filmova. Von Trier je uspio Letha nagovoriti da snimi čak pet prerada svoje priče, ali na način da pritom mora prevladati različite zamke i ograničenja, kao i poštivati određene norme te biti spreman na brojne preokrete. Primjerice, jednu je inačicu priče trebalo snimiti na Kubi, i to u jednom kadru, a drugu u siromašnoj sredini s izraženim socijalnim problemima, za što je izabran geto u Bomnayu. Također, jedna je inačica morala biti realizirana kao anime, a bilo je i ograničenja vezanih uz montažu. Nakon svakog snimanja Leth i von Trier su se sastajali i pred kamerom analizirali svoj eksperiment i njegove rezultate, nakon čega bi von Trier Lethu zadao slijedeći zadatak. U slučaju da je Leth prekršio neku od postavljenih mu normi ili da nije poštovao ograničenja, von Trieru bi s asocijacijom na De Sadea pripala titula markiza, te bi on imao pravo kazniti kolegu, na što bi ovaj morao bespogovorno pristati.

Lars Von Trier ('Lomeći valove, 'Dogville', 'Melankolija') je postmodernist sklon intelektualiziranju, eksperimentiranju i naglašenim stilizacijama, umjetnik s dijagnozom neizlječive paranoje koji nikada ne putuje zrakoplovom. Osebujni je filmski autor i vizionar te ključni inicijator i pokretač umjetničkog pokreta Dogme 95, koji uvijek ističe da filmovi moraju biti životni te da je u njima iznimno važna dominacija slike nad riječju.