Tri boje: Bijelo

Kad njegova supruga, Francuskinja Dominique, pod optužbom da je izazvao požar u njezinu frizerskom salonu od njega zatraži razvod, Poljak Karol shvati da je u velikim nevoljama. Dominique je nezadovoljna nekonzumiranim brakom, a u nju strastveno zaljubljeni i njezinom ljepotom opčinjen Karol će, nakon što bude izbačen iz stana i kad se nađe na rubu siromaštva te počne prositi po pariškoj podzemnoj željeznici, zaključiti da mu preostaje jedino bijeg u domovinu. Nakon što ga njegov sunarodnjak Mikolaj u svojoj prtljazi prokrijumčari u Poljsku, Karol će se na ulicama Varšave početi baviti različitim nelegalnim poslovima, vjerujući da će se obogatiti te tako Dominique dokazati da je dostojan njezine ljubavi. A kad odluči testirati njezine osjećaje, Karol će inscenirati vlastitu smrt.

Jedan od najpoznatijih poljskih filmskih redatelja i scenarista, u filmsku akademiju u Łodzu upisao se iz trećeg pokušaja. Diplomirao je 1969. godine nakon čega je snimao kratkometražne dokumentarne filmove poput Iz grada Łodza (Z miasta Łodzi, 1969), a dokumentaristički pristup zadržao je i u kasnijim igranim filmovima. Kratkometražni Przejscie podziemne (1974) je prvi igrani film koji je snimio za televiziju, a uslijedili su Personel (1976), Ožiljak (Blizna, 1976), njegov prvi dugometražni igrani film u kino produkciji, te Amater (Amator, 1979). Film Slučajnost (Przypadek, 1981) je zbog političkog sadržaja bio cenzuriran i prikazan je tek 1987. godine. Ambiciozno zamišljenom TV serijom Dekalog (1988. - 1989.), snimljenom u 10 nastavaka prema 10 božjih zapovijedi, skrenuo je pozornost na sebe kao originalnog filmskog autora, a dva nastavka serije je kasnije proširio u dugometražne filmove: Kratki film o ljubavi (Krótki film o milosci, 1988) i Kratki film o ubijanju (Krótki film o zabijaniu, 1988). Dvostruki Veronikin život (La double vie de Véronique, 1991) je snimio u francusko-poljskoj koprodukciji, kao i trilogiju Tri boje: Plavo, Bijelo i Crveno (1993. - 1994.) u kojoj kroz simboliku boja francuske zastave propituje teme slobode, jednakosti i zajedništva. Spomenuta trilogija ga je potvrdila kao međunarodno priznatog filmskog autora donijevši mu i niz nagrada poput Zlatnog lava na venecijanskom filmskom festivalu za Tri boje: Plavo 1993. godine i Srebrnog medvjeda na berlinskom festivalu za Tri boje: Bijelo 1994. godine.